Paganizam
Pojam paganizam
potječe iz latinske imenice pāgus (m)
(N. mn. pāgī, G. jd. pāgī, G. mn. pāgōrum) "okrug, pokrajina, regija, distrikt, selo". Već
je iz toga razvidno da je paganizam seoska duhovnost. Imenica pagus potječe iz indoeuropskog korijena *pag- "spojiti, učvrstiti,
zavezati, sjediniti, stegnuti". Seoske sredine označavale su se kamenim
biljezima, pa kad se ti biljezi "spoje" dobije se područje seoske
zajednice. Tomu je srodna i grčka imenica πάγος
"stijena, led, mraz". Iz istog se korijena primjerice razvila
latinska imenica pactum (s)
"dogovor, ugovor, pogodba, pakt"; ali i pax (ž) "mir", od čega je i talijanski pace, španjolski paz, francuski paix,
engleski peace "mir" i sl.
Iz imenice pagus,
izveden je pridjev pāgānus (N. jd. ž.
pāgāna, N. jd. s. pāgānum, N. mn. m. pāgānī, N. mn. ž. pāgānae,
N. mn. s. pāgāna, G. jd. m. pāgānī, G. jd. ž. pāgānae, G. jd. s. pāgānī,
G. mn. m. pāgānōrum, G. mn. ž. pāgānārum, G. mn. s. pāgānōrum) "seoski, seljački,
ruralan". Dakle, isprva se taj pridjev odnosio na sve seosko ili seljačko,
a potom je poimeničen (supstantiviran) i počeo je značiti: "seljak,
seljanka". Toj je imenici srodna i engleska peasant (preko srednjofrancuskog: païsant "seljak, seljanka").
Kad je car Teodozije
I. Veliki dana 27. veljače 380. u Solunskom
ediktu (Cunctos populos) proglasio kršćanstvo službenom državnom religijom
Rimskog Carstva, kršćanstvo se najprije počelo širiti po velikim gradovima.
Stoga su se kršćani smatrali građanima, a pagani seljacima. (Kao što smo već
rekli, 8. studenog 392. u Rimu su zabranjene sve paganske religije.) Kršćani su
se smatrali "Kristovim vojnicima", pa su sebe nazivali vojnicima,
latinski: mīles "vojnik"
(N. mn. mīlitēs, G. jd. mīlitis, G. mn. mīlitum). Stoga se razvila još jedna opreka, pa paganus može značiti i "civil,
ne-vojnik". Samo dvadeset godina kasnije, 410., vizigotski kralj Alarik I. (gotski: Alareiks) (370.-410.) osvaja Rim. Njegovi su vojnici tri puna dana
pljačkali grad, ali prema stanovnicima su se uglavnom odnosili humano. Potom se
pojavila teza da su paganski bogovi bolje štitili grad od kršćanskog Boga. Sveti Augustin (Aurelius Augustinus Hipponensis) (354.-430.) tada je napisao
knjigu pod punim nazivom De Civitate Dei
contra Paganos "O Državi Božjoj protiv pagana" u kojoj razlaže
temelje kršćanske filozofije i zastupa tezu da je Rim pao kao "grad
čovjeka", ali da su kršćani u konačnici građani "grada božjeg".
Otuda i potječe kršćanski nauk o "državi božjoj" (civitas dei).
Treba, dakle, zapamtiti da je naziv pagan izraz vjerske isključivosti i
netrpeljivosti. Od samog početka, imao je pejorativan prizvuk. Ipak, danas je
taj pojam općeprihvaćen u gotovo cijeloj paganskoj zajednici. U hrvatskom
jeziku ta je imenica promijenila oblik u poganin.
Evo kako su ta i njoj srodne riječi definirane u Velikom rječniku hrvatskog jezika (V. Anić, 2003.):
pòganin m. (N. mn. pògani, G. jd. pȍgānā)
1. pov.
pripadnik jedne od mnogobožačkih religija, kultova ili vjerovanja u
grčko-rimskom svijetu (prema kršćanima i Židovima)
2. kršć. pov.
pejor. skupni naziv za nekršćane (osim Židova); neznabožac, krivovjerac
3. pren.
pejor. onaj koji je loša karaktera; pokvarenjak, varalica
pògānstvo (pagánstvo) sr.
1. pov. rel.
ukupnost pogana i njihovih nazora i vjerovanja a. poganska vjera protivna
kršćanstvu i judaizmu (mitraizam, kult Izide i sl.) b. skup kultova, religija i
vjerovanja u grčko-rimskom svijetu
2. razg. idolatrija,
neznaboštvo
pȍgān ž. (I. jd. -i)
1. arh.
izmet
2. ono što je odvratno, što izaziva gađenje; gamad
pògan prid. (odr. -ī)
ekspr. koji je prljav, zao (o
osobi)
pogánac m. (G. jd. -nca, V. jd. pȍgānče,
N. mn. -nci, G. mn. pògānācā)
onaj koji je pogan, pokvarenjak, loša, podmukla
osoba
pòganiti (što) nesvrš. (prez. -īm, pril. sad. -anēći, gl. im. -ánjēnje)
činiti da što bude pogano, nečisto, uprljano od
izmeta, smraditi
Iz ovog primjera u praksi možemo steći dojam o tome
što naziv pogani znači u suvremenom
hrvatskom jeziku: Pavao danas upozorava
da je (Ef 3, 2-12) "Kristovo otajstvo koje nije bilo obznanjeno sinovima
ljudskim drugih naroda... sada u Duhu obznanjeno svetim njegovim apostolima i
prorocima: da su pogani subaštinici i 'sutijelo' i sudionici obećanja u Kristu
Isusu…". Ovdje riječ pogani ne znači ni zli, ni neznalice, ni protivnici,
nego samo znači ljude koji nisu odrasli u biblijskom narodu Izraelu. (Živko
Kustić, "Oni koji su dragi i pogani", Jutarnji list, 20. listopada
2010.)
Svjetski
paganski krug
(Paganski krug Hrvatske) zbog očitih
semantičkih pomaka ne prihvaća
uporabu navedenih imenica u hrvatskom jeziku. Stoga usvaja sljedeće izraze za
svoju službenu uporabu:
engleski
|
hrvatski
|
|
oblik u standardnom jeziku
|
oblik koji je usvojio SPK
|
|
pagan
|
poganin
|
pagan
|
pagan
|
poganka
|
paganka
|
pagans
|
pogani
|
pagani
|
pagans
|
poganke
|
paganke
|
pagan
|
poganski
|
paganski
|
paganism
|
poganstvo
|
paganizam
|
neopagan
|
novopoganin
|
neopagan
|
neopagan
|
novopoganka
|
neopaganka
|
neopagans
|
novopogani
|
neopagani
|
neopagans
|
novopoganke
|
neopaganke
|
neopagan
|
novopoganski
|
neopaganski
|
neopaganism
|
novopoganstvo
|
neopaganizam
|
Pojam pagan zadržao
se u romanskim jezicima (talijanski i španjoski: pagano, francuski: païenne,
portugalski: pagão, rumunjski: păgân, katalonski: pagà), u nekim slavenskim (hrvatski i poljski: poganin, slovenski pogan,
srpski i makedonski: паган, češki i
slovački: pohan), u baltičkim
(litavski: pagonis, latvijski: pagāns), u irskom: págánacha, u velškom paganaidd,
u albanskom: pagan, u mađarskom: pogány itd. U engleskom se rabi i srodan
oblik: paynimry
"paganizam".
Izvadak iz knjige:
Paganizam u teoriji i praksi 1, Doktrina paganizma, Iolar, Zagreb, 2013.
Nema komentara:
Objavi komentar