nedjelja, 27. listopada 2013.

Terminologija

Pagani i paganke zapravo nemaju nekakav poseban naziv za svoju duhovnost. Štoviše, pitaju se čemu je on uopće potreban? Pagani nemaju potrebu bilo što nazivati, deklarirati, etiketirati ili stigmatizirati. Smatraju da duhovnost nije predstava za javnost, već duboka, intimna stvar svake osobe. Prema njihovom poimanju, nazivlje služi da bi se ljudi razdvajali i udaljavali jedni od drugih. Ipak, prihvatili su pojam paganizam za praktičnu upotrebu u razgovoru, iako je on bremenit raznoraznim negativnim značenjima, što smatraju posljedicom povijesnog naslijeđa punog progona, ubijanja, zatiranja i uništavanja svega onoga što paganizam jest. S druge strane, neki prihvaćaju etiketu: Ponosan/a sam što sam pagan/ka, po načelu obrnutog diskursa, kako bi to rekao Michel Foucault (1926.-1984.).

Paganizam
Pojam paganizam potječe iz latinske imenice pāgus (m) (N. mn. pāgī, G. jd. pāgī, G. mn. pāgōrum) "okrug, pokrajina, regija, distrikt, selo". Već je iz toga razvidno da je paganizam seoska duhovnost. Imenica pagus potječe iz indoeuropskog korijena *pag- "spojiti, učvrstiti, zavezati, sjediniti, stegnuti". Seoske sredine označavale su se kamenim biljezima, pa kad se ti biljezi "spoje" dobije se područje seoske zajednice. Tomu je srodna i grčka imenica πάγος "stijena, led, mraz". Iz istog se korijena primjerice razvila latinska imenica pactum (s) "dogovor, ugovor, pogodba, pakt"; ali i pax (ž) "mir", od čega je i talijanski pace, španjolski paz, francuski paix, engleski peace "mir" i sl.

Iz imenice pagus, izveden je pridjev pāgānus (N. jd. ž. pāgāna, N. jd. s. pāgānum, N. mn. m. pāgānī, N. mn. ž. pāgānae, N. mn. s. pāgāna, G. jd. m. pāgānī, G. jd. ž. pāgānae, G. jd. s. pāgānī, G. mn. m. pāgānōrum, G. mn. ž. pāgānārum, G. mn. s. pāgānōrum) "seoski, seljački, ruralan". Dakle, isprva se taj pridjev odnosio na sve seosko ili seljačko, a potom je poimeničen (supstantiviran) i počeo je značiti: "seljak, seljanka". Toj je imenici srodna i engleska peasant (preko srednjofrancuskog: païsant "seljak, seljanka").

Kad je car Teodozije I. Veliki dana 27. veljače 380. u Solunskom ediktu (Cunctos populos) proglasio kršćanstvo službenom državnom religijom Rimskog Carstva, kršćanstvo se najprije počelo širiti po velikim gradovima. Stoga su se kršćani smatrali građanima, a pagani seljacima. (Kao što smo već rekli, 8. studenog 392. u Rimu su zabranjene sve paganske religije.) Kršćani su se smatrali "Kristovim vojnicima", pa su sebe nazivali vojnicima, latinski: mīles "vojnik" (N. mn. mīlitēs, G. jd. mīlitis, G. mn. mīlitum). Stoga se razvila još jedna opreka, pa paganus može značiti i "civil, ne-vojnik". Samo dvadeset godina kasnije, 410., vizigotski kralj Alarik I. (gotski: Alareiks) (370.-410.) osvaja Rim. Njegovi su vojnici tri puna dana pljačkali grad, ali prema stanovnicima su se uglavnom odnosili humano. Potom se pojavila teza da su paganski bogovi bolje štitili grad od kršćanskog Boga. Sveti Augustin (Aurelius Augustinus Hipponensis) (354.-430.) tada je napisao knjigu pod punim nazivom De Civitate Dei contra Paganos "O Državi Božjoj protiv pagana" u kojoj razlaže temelje kršćanske filozofije i zastupa tezu da je Rim pao kao "grad čovjeka", ali da su kršćani u konačnici građani "grada božjeg". Otuda i potječe kršćanski nauk o "državi božjoj" (civitas dei).

Treba, dakle, zapamtiti da je naziv pagan izraz vjerske isključivosti i netrpeljivosti. Od samog početka, imao je pejorativan prizvuk. Ipak, danas je taj pojam općeprihvaćen u gotovo cijeloj paganskoj zajednici. U hrvatskom jeziku ta je imenica promijenila oblik u poganin. Evo kako su ta i njoj srodne riječi definirane u Velikom rječniku hrvatskog jezika (V. Anić, 2003.):

pòganin m. (N. mn. pògani, G. jd. pȍgānā)
1. pov. pripadnik jedne od mnogobožačkih religija, kultova ili vjerovanja u grčko-rimskom svijetu (prema kršćanima i Židovima)
2. kršć. pov. pejor. skupni naziv za nekršćane (osim Židova); neznabožac, krivovjerac
3. pren. pejor. onaj koji je loša karaktera; pokvarenjak, varalica

pògānstvo (pagánstvo) sr.
1. pov. rel. ukupnost pogana i njihovih nazora i vjerovanja a. poganska vjera protivna kršćanstvu i judaizmu (mitraizam, kult Izide i sl.) b. skup kultova, religija i vjerovanja u grčko-rimskom svijetu
2. razg. idolatrija, neznaboštvo

pȍgān ž. (I. jd. -i)
1. arh. izmet
2. ono što je odvratno, što izaziva gađenje; gamad

pògan prid. (odr.)
ekspr. koji je prljav, zao (o osobi)

pogánac m. (G. jd. -nca, V. jd. pȍgānče, N. mn. -nci, G. mn. pògānācā)
onaj koji je pogan, pokvarenjak, loša, podmukla osoba

pòganiti (što) nesvrš. (prez. -īm, pril. sad. -anēći, gl. im. -ánjēnje)
činiti da što bude pogano, nečisto, uprljano od izmeta, smraditi

Iz ovog primjera u praksi možemo steći dojam o tome što naziv pogani znači u suvremenom hrvatskom jeziku: Pavao danas upozorava da je (Ef 3, 2-12) "Kristovo otajstvo koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naroda... sada u Duhu obznanjeno svetim njegovim apostolima i prorocima: da su pogani subaštinici i 'sutijelo' i sudionici obećanja u Kristu Isusu…". Ovdje riječ pogani ne znači ni zli, ni neznalice, ni protivnici, nego samo znači ljude koji nisu odrasli u biblijskom narodu Izraelu. (Živko Kustić, "Oni koji su dragi i pogani", Jutarnji list, 20. listopada 2010.)

Svjetski paganski krug (Paganski krug Hrvatske) zbog očitih semantičkih pomaka ne prihvaća uporabu navedenih imenica u hrvatskom jeziku. Stoga usvaja sljedeće izraze za svoju službenu uporabu:

engleski
hrvatski
oblik u standardnom jeziku
oblik koji je usvojio SPK
pagan
poganin
pagan
pagan
poganka
paganka
pagans
pogani
pagani
pagans
poganke
paganke
pagan
poganski
paganski
paganism
poganstvo
paganizam
neopagan
novopoganin
neopagan
neopagan
novopoganka
neopaganka
neopagans
novopogani
neopagani
neopagans
novopoganke
neopaganke
neopagan
novopoganski
neopaganski
neopaganism
novopoganstvo
neopaganizam


Pojam pagan zadržao se u romanskim jezicima (talijanski i španjoski: pagano, francuski: païenne, portugalski: pagão, rumunjski: păgân, katalonski: pagà), u nekim slavenskim (hrvatski i poljski: poganin, slovenski pogan, srpski i makedonski: паган, češki i slovački: pohan), u baltičkim (litavski: pagonis, latvijski: pagāns), u irskom: págánacha, u velškom paganaidd, u albanskom: pagan, u mađarskom: pogány itd. U engleskom se rabi i srodan oblik: paynimry "paganizam".


Izvadak iz knjige: 
Paganizam u teoriji i praksi 1, Doktrina paganizma, Iolar, Zagreb, 2013.


Nema komentara:

Objavi komentar